en  fr  de

FREPA in Montenegro

This country page offers an overview about developments in Montenegro and documents available in Montenegrin. It is only available in the country's language.

Pluralistički pristupi jezicima i kulturama

Izraz „pluralistički pristupi jezicima i kulturama“ se odnosi na didaktičke pristupe koji koriste aktivnosti nastave/učenja obuhvatajući nekoliko (tj. više od jednog) jezika i kultura. To je pristup suprotan onom kojeg bismo mogli nazvati „singularnim“, u kojem didaktički pristup uzima u obzir samo jedan jezik ili kulturu. Singularni pristupi su posebno bili cijenjeni kada su se koristile strukturalne i kasnije „komunikacijske“ metode, a prevođenje i sve veze sa prvim jezikom su bile „protjerane“ iz nastavnog procesa.

Metodika nastave jezika je prepoznala razvoj četiri pluralističkih pristupa u poslednjih trideset godina:

Otvorenost prema jezicima

Nekoliko evropskih projekata omogućilo je razvijanje pokreta otvorenost prema jezicima, definišući ga na sljedeći način: otvorenost prema jezicima se koristi da opiše pristupe čije aktivnosti obuhvataju jezike koji se ne uče u školi. To ne znači da je u pitanju pristup koji se bavi samo ovim jezicima. Pristup se bavi jezicima nastave, ali i svim ostalim jezicima u školi. On nije ograničen samo na jezike koji se „uče“, već obuhvata sve vrste drugih jezičkih varijanti - okoline, porodice ... i cijelog svijeta, bez isključivosti bilo koje vrste ... Zbog broja jezika na kojima učenici rade - vrlo često, riječ je o nekoliko desetina jezika – otvorenost prema jezicima može predstavljati najekstremniji pluralistički pristup.

Ovaj je pristup osmišljen uglavnom kao način da se djeci približi jezička raznolikost (i raznolikost njihovih jezika) na početku obrazovanja, kao vektor prepoznavanja jezika koje djeca različitih maternjih jezika "donose" u školu, i kao neka vrsta pripremnog kursa u osnovnoj školi, ali se takođe može posmatrati i kao podsticaj za učenje jezika uopšte.

"L'éveil aux langues" ili Otvorenost prema jezicima, pristup koji je razvijen u programima Evlang i Jaling, posebno povezan s pokretom svjesti o jeziku koju je inicirao E. Hawkins 1980. godine u Velikoj Britaniji. Međutim, "éveil aux langues" se danas može definisati kao potkategorija pristupa svijesti o jeziku, koja obuhvata istraživanja koja su više psiholingvistička nego pedagoška. Iz tog razloga oni koji promovišu "L'éveil aux langues" radije koriste još jedan termin na engleskom jeziku – awakening to languages – kako bi opisali ovaj pristup.

Razumijevanje između srodnih jezika

U pristupu Razumijevanje između srodnih jezika, paraleleno se uče dva ili više jezika koji pripadaju istoj lingvističkoj porodici (romanska, germanska, slovenska porodica jezika). Jedan jezik učenik već poznaje jer je u pitanju njegov maternji jezik, ili jezik nastave, ili jezik koji je već učio. 

Kako je razvoj razumijevanja najbolji način da se primjenom postojećeg znanja srodnih jezika nauči novi jezik, u ovom se pristupu posebna pažnja poklanja receptivnim vještinama. Naravno, ovo ne isključuje i neke benefite vezano za produktivne sposobnosti.

U drugoj polovini 90-ih godina prošlog vijeka javlja se inovativni rad u ovoj oblasti sa odraslim učenicima (kojim je obuhvaćena i grupa studenata) u Francuskoj i drugim zemljama u kojima se govore romanski jezici, kao i u Njemačkoj, skandinavskim zemljama i zemljama u kojima se govore slovenski jezici. Mnogi projekti su bili podržani na evropskom nivou različitim programima Evropske unije. Primjeri ovog pristupa mogu se naći u određenim materijalima koji su urađeni u okviru pristupa otvorenost prema jezicima, ali uopšte je malo urađano na razumijevanju srodnih jezika u školama.

Integrisani didaktički pristupi

Integrisani didaktički pristupi su usmjereni na pomoć učenicima kako bi uspostavili veze između određenog broja jezika, onih koje uče u okviru nastavnog plana i programa (uzajamna podrška između jezika može ići u oba smjera). Ovaj pristup ne zanemaruje maternji jezik učenika, posebno kada se izučava eksplicitno. Stoga učenik može imati dva (ili čak i tri ili četiri) jezika kojima se "bavi" istovremeno.

To je pristup koji je zagovaran već početkom 1980-ih kada se pojavljuje u radu E. Roulet. To je ujedno i pravac u brojnim projektima koji istražuju ideju o "njemačkom nakon engleskog jezika" kada su uče kao strani jezici (studije koji se odnose na tercijarno učenje jezika). Druga istraživanja ispituju načine kojima se, u jednoj integrisanoj perspektivi jezik nastave može povezati sa drugim jezicima u školi. On je takođe prisutan u određenim pristupima dvojezičnom obrazovanju, koji nastoje da učenicima omoguće da  identifikuju sličnosti i razlike između jezika koji se koriste u nastavi, bez obzira na predmet.

Interkulturalni pristup

Interkulturalni pristup je već imao izvjestan uticaj na metodiku nastave jezika i stoga je relativno dobro poznat.

Njegove brojne varijante se zasnivaju na didaktičkim principima koji preporučuju oslanjanje na pojave koje se odnose na jednu ili više kulturnih oblasti kako bi imali pristup pojavi povezanoj sa nekom drugom pojavom. Oni takođe zagovaraju razvijanje strategija koje promovišu promišljanje o mogućim kontaktnim situacijama  između osoba različitog kulturnog porijekla.